Legenda hrvatskog hokeja Zdenko Crnković bio u Gospiću
Objavljeno: 11/07/2017
Zbog svoje ljepote, dragih i toplih ljudi,ali naravno i dobre gastro ponude, Lika je uvijek mamac posjetiteljima. Ne mislimo tu na onu institucionaliziranu Liku, Nacionalne parkove, Parkove prirode, gradove, općine, restorane. Tu mislimo na običnu Liku, bilo kojega od nas i bilo koji kutak Lijepe naše Like. U Bužimu, u posjeti nezaoibilaznom Milanu Majku Ćaćiću zatičemo legendu hrvatskog hokeja Zdenka Crnkovića. Nije lički Crnković, iz Gorskog Kotara je porijeklom,ali Liku obožava. Razgovarali smo s ovim legendarnim golmanom, trenerom hokeja, jednim od “šefova” Medveščaka o njegove dvije velike ljubavi-hokeju i pčelarstvu
BUŽIM- “Bio sam reprezentativac , 15 godina sam bio prvi golman, ali rad s djecom me oduševljavao” govori nam Crnković koji sa dosta žalenja ističe da je šteta što lokalne ili nacionalna politika ne vode računa o tome da se sport razvija tako da se grade dvorane i tereni za nastupe i treniranje,a onda će biti i sportskih uspjeha. Kada bi postojale dvorane primjerice u Karlovcu,Osijeku ili Varaždinu tada bi se ovaj popularni sport razvio. “Ako Slovenija ima 7 dvorana, zašto nemamo mi. Na kraju krajeva Mađarska ima dvorane u 8 gradova i uspješni su“- kaže Crnković. Učio je mlade klizanju pa je kroz “njegove ruke” prošlo više od 30,000 mladih. Kao učitelj hokeja on je imao sreću da se 1978. u Novom Zagrebu otvorilo jedno klizalište koje je dobio na upotrebu. Za samo 2 mjeseca imao je 200 klinaca u hokeju. Bila je to škola hokeja Novi Zagreb. “Radio sam tri godine, praktički nisam izlazio iz dvorane. Pripremao sam klince za slovensku ligu jer mi je tada nismo imali. Zahvaljujući vezama koje sam imao dok sam bio igrač uspio sam ući u slovensku ligu. Nakon toga krenuli smo u austrijsko-slovensku ligu. Klinci su se dizali, bili sve bolji i bolji. No počeo je rat i klizalište smo morali zatvoriti.“- kaže nam s tugom Crnković ističući da je tada njegov program pao. No dobro je bilo to da su osamostaljenjem Hrvatske klinci koje je on učio postali tada seniorski reprezentativci. Nakon pauze ponovno je pokrenuo učenje hokeja,ali u puno težim uvjetima, bez svoje dvorane i svoga leda. Iz mora klinaca koji su prošli kroz njegovu školu Crnković s ponosom ističe Bornu Rendulića koji je u NHL-u i s kojim je prolazio i lijepe i ružne trenutke,ali stvoren je uspješan hokejaš. Danas više nema entuzijazma,a uz opću skromnost, da ne kažemo siromaštvo, stalne su nesuglasice među klubovima ili sportskim pojedincima. “To me rastuži i ražalosti“- govori Crnković. Naravno razgovaramo i o profesionalnom hokeju. Kaže “4 godine smo živjeli bajku u EBEL-u, no stvorila se mogućnost odlaska u ruski KHL. No za tu moćnu ligu s vremenom je splasnuo interes. Ljudi su voljeli EBEL, slovenske i austrijske klubove, svojevrsnu Austro-ugarsku ligu. S druge strane KHL ima užasan raspored, utakmice su svaki drugi treći dan i interes je bio sve slabiji. Probali smo, možda je to bila kriva odluka,ali bili smo dio druge najjače lige svijeta. Sada se opet vraćamo u EBEL“- ističe Crnković.
Zdenko Crnković svestran je čovjek, vodi servis klizaljki, bio je čak i na Olimpijskim igrama sa Sandrom Dubravčić. No, velika, možda i najveća ljubav mu je pčelarstvo. koje mu je godinama i izvor prihoda. “I u pčelarstvu sam imao veliki pad. Početkom rata s one strane Kupe ostalo mi je 150 košnica i to je financijski bio veliki krah. No opet sam se dignuo, krenuo ispočetka. Pčelarstvo i hokej me ispunjavaju i mogu reći da sam sretan jer radim dva posla koje obožavam“- govori Crnković. Igrom slučaja i u jednom i u drugom volimo se uspoređivati sa susjedima Slovencima. Zbog boljih uvjeta koje su si sami stvorili,a mi nikako ne uspijevamo, oni imaju bolju reprezentaciju. Ipak naš Medveščak u zadnje vrijeme uspješniji je i od Olimpije i od Jesenica, dva najuspješnija slovenska kluba. Nažalost uspješniji su i u drugoj Crnkovićevoj ljubavi- pčelarstvu. “Hrvatska je bogata zemlja. Imamo kontinentalni, mediteranski med, malo tko u Europi to ima, no država iza pčelara ne stoji. Slovenija ima 20% onoga što mi imamo,a jači su u pčelarstvu od nas. To sve govori. Kad će to doći na zelenu granu? Kad će ljudi početi razmišljati?“pita se Crnković i prenosi nam savjet od susjeda Slovenaca, “najveći adud vam je turizam, tu možete sav med potrošiti“. Eto Slovenci nam to znaju predložiti,no mi ne znamo to izvesti. Sastao se Crnković u Gospiću s jednim našim mladim, odličnim domaćim pčelarom, Marijanom Pavičićem. “Ambiciozan je i konkretan. Savladao je jako puno i pčelari na način koji se meni sviđa. Našli smo zajedničke interese i mislim da će se naša suradnja oplemeniti“- zaključuje Crnković.
Zdenko Crnković kaže za Gospić, “predivan je ovaj kraj, rado bih još ostao,ali pčele me trebaju”. Tko zna, uspostavi li dobru pčelarsku suradnju s Pavičićem pa iz Središnje Hrvatske svoje košnice spusti malo južnije u Liku možda će češće ovdje biti. A možda se i ovdje s vremenom uspostave uvjeti da i Gospić ima kakvu dvoranu za hokej pa da Crnković pouči i kojega Ličana hokeju. Jer ne zaboravimo, prije nekoliko godina jezgru Medveščaka činili su Ličani iz Kanade-Hećimović, braća Prpić….Tko zna?
Milan Tomašević
