Samson našeg doba

Objavljeno: 10/01/2017

Na današnji dan prije 139 godina u selu Duboki Dol na području Gračaca rođen je Marijan Matijević. Čovjek nadljudske snage koji je ime Like pronio cijelim svijetom u Lici nema ni spomenika ni ulice. Hoće li mu se Lika i Ličani odužiti za to što je godinama, tijekom svoje snagatorske karijere promovirao Liku. U turističkom smislu to bi se također dalo iskoristiti. No pitanje je znaju li to iskoristiti oni koji bi trebali, i je li njima uopće bitno što je u ovom kutku svijeta rođen najjači čovjek na svijetu

GOSPIĆ- Junak iz Like, Lički Samson, Čovjek medvjed i Herkul zlatnog srca, samo su neki od nadimaka  znamenitog  Marijana Matijevića. Rođen je  u selu Duboki dol, na današnji dan, 10.siječnja 1878. godine.  Živio je u selu Grab, oženivši se Irenom Kohn iz Orašja, preselio se u Županju. Imali su šestero djece. Bio je čovjek nadljudske snage koju je pokazivao  na raznim natjecanjima diljem svijeta. Imao je u životu oko 2.000 borbi, nikada nije izgubio, dobio je brojna odličja. Posebno  se ističe orden velike turske zvijezde kojeg je od posljednjeg turskog cara Abdula Hamida Drugog dobio za osvojeno prvenstvo svijeta u hrvanju i drugim teškoatletskim igrama 1904. godine. Muzeju Like Gospić ovo odličje je prije četiri godine  darovao Idriz efendija Bešić, imam Medžlisa islamske zajednice u Gunji. On je tada prepoznao  da to odličje treba vratiti onome kome pripada – Ličanima, pa je zvijezda dio stalnog postava gospićkog Muzeja. Matijevića su teške životne prilike odvele iz Like u ranim godinama života, trbuhom za kruhom kao brojni Ličani došao je u Slavoniju. Kao profesionalni hrvač i atlet putovao je svijetom i nastupao na priredbama koje su bile demonstracija njegove snage. Putovao je svijetom natječući se u hrvanju i dizanju tereta, ali i lomljenu lonaca, natezanju sa zapregama. Zakucavao je čavle golim rukama u debele daske, dizao bačve od pedeset litara zubima, držao je ruke tako čvrsto skupljene da ih ni par konja nije mogao rastaviti. Porazio je najpoznatije hrvače svoga doba: Zavattu, Nikolova, Tiberija, Webera… Lički Herkul snagu je demonstrirao i savijanjem debele željezne šipke, razbijanjem kamena od 150 kilograma na prsima. Iako je nastupao u brojnim zemljama Europe, Americi, Turskoj i Kini, svugdje je isticao da je rođen pod silnim Velebitom. Tako je Matijević promovirao Liku i snažni hrvatski i lički identitet. Bio je izraziti domoljub, voditelj predstave u SAD-u jednom ga je najavio kao „najjačeg Austrijanca“, jer je tada Hrvatska bila u sastavu Austrougarske. Matijević je rekao: Poštovana gospodo, nisam ja Austrijanac, ja sam Hrvat, rođen u kršnoj i ponosnoj Lici, u podnožju Velebita, tamo di se rđa sije, a niču junaci.

Osim u snazi, on je bio rekorder i u jelu. Tako je za ručak mogao pojesti četiri kilograma telećeg mesa, a kada bi se dobro iscrpio, stradalo bi cijelo janje. Po snazi, ali i po dobroti, nitko mu nije bio ravan. Novac mu nije mnogo značio, cijeli život darivao ga je stradalnicima, organizacijama Crvenog križa, domovima invalida i ratne siročadi, bolesnima i nemoćnima. Kada se Županja elektrificirala, donirao je za struju, a sam je imao petrolejku do kraja života. Ali i Herkul je imao »slabu točku«, umro je od upale pluća, jer se nakon nastupa, mokar i znojan, nije presvukao.

Iz svega ovoga jasno je da je,  spominjući svoje porijeklo,  Lici dao puno. No pitanje je što je Lika dala njemu. Iako danas administrativno njegovo rodno mjesto nije u Ličko-senjskoj, već u Zadarskoj županiji, Gračac se uvijek smatrao dijelom Like, gravitirao prema Lici prije ovakvog ustrojstva Hrvatske. Na kraju krajeva i iz Matijevićevog izražavanja Ličanom jasno je da je to Lika. No Lika se njemu nije odužila. Prije nekoliko godina Ličanin porijeklom, Riječanin životom,  Ivan Došen pokrenuo je inicijativu za postavljanje spomenika Marijanu Matijeviću u Gospiću. Došao je i do lokalne vlasti, no na tome je sve i ostalo. Zovemo ga danas, 5 godina kasnije. Pitamo ga ima li promjena? Ako već nema spomenika Matijeviću u Gospiću ima li ga u rodnom Gračacu? No, kaže on ni tamo nema promjena, nema Matijević ni spomenika ni ulice. „Ne znam jesmo li luđi oko Tesle ili Matijevića“- pita se Došen i nastavlja “Tesle smo se dugo odricali jer je Srbin, kod Matijevića nam smeta što mu je žena bila Židovka, jedan sin partizan,a drugi ustaša. Zbog takvih razloga Matijević je danas persona non grata“- zabrinuto će Matijević. Nadamo se da uistinu takvi prizemni razlozi nisu presudni da Matijević dobije spomenik ili ulicu u Gospiću ili Gračacu, ali da bi ga trebalo štovati puno više to svakako bi. Odnosno, kako nam reče danas Došen:“Zamislite da u Salzburgu nitko ne govori i ne pokazuje da je tamo rođen Mozart“. Nadamo se da će se konačno i ovoga znamenitog Ličanina više štovati, pogotovo zato što su brojni oni koji kažu da je iza Tesle upravo Matijević najpoznatiji Ličanin u svijetu.

 

Milan Tomašević