Ministar obrane Ivan Anušić zatražio je u srijedu, 18. studenoga 2026., u Vukovaru da Srbija preda dokumente o nestalima iz Domovinskog rata, poručivši da do tada razgovori nemaju smisla. Na 35. obljetnicu pada grada rekao je i da se Srbija mora suočiti sa svojim zločinima i politikama iz devedesetih.
„Neka vrate dokumente, neka daju dokumente o nestalima iz Domovinskog rata i onda možemo možda početi o nečemu i razgovarati. Do tada nema smisla”, rekao je Anušić u razgovoru za N1 tijekom Kolone sjećanja. Zatražio je i da Srbija Hrvatsku isključi iz planova u kojima se spominjalo „drugo poluvrijeme”.
Govoreći o stradanju Vukovara, podsjetio je da su cestom kojom prolazi Kolona sjećanja na Ovčaru odvedeni i ondje pogubljeni ljudi iz bolnice. Među njima su, naveo je, bili civili, 16-godišnje dijete i osobe od 70 do 80 godina. Poručio je da se Hrvatskoj više ne smije ponoviti ono što se dogodilo devedesetih.
Od nove vlasti u Srbiji očekuje pomake, premda, prema njegovoj ocjeni, prvi signali nisu dali mnogo nade. „Nisam ni optimističan ni pesimističan. Čekam da oni kažu nešto”, izjavio je. Smatra da razgovor o boljoj budućnosti zahtijeva da se Srbija izjasni o Domovinskom ratu, nestalima i zločinima.
Ustvrdio je da je Hrvatska dosad pružala ruku, bila prijateljski nastrojena i surađivala te da će to nastaviti činiti. Napredak u odnosima, prema njegovim riječima, ne ovisi o Hrvatskoj, nego o Srbiji.
Srbijansko naoružavanje povezao je s potrebom jačanja Hrvatske vojske. Rekao je da Hrvatska zna što Srbija radi i da je to jedan od razloga razvoja hrvatskog obrambenog sustava, ali i da Srbija ima pravo naoružavati se.
Anušić, i sam dragovoljac Domovinskog rata, današnju je opremljenost Hrvatske usporedio s onom iz 1991., ocijenivši da je po naoružanju „svjetlosnu godinu” ispred tadašnjeg stanja. „Da smo bili naoružani devedeset i prve godine kao što smo danas, rata ne bi niti bilo. Ne bi se usudili niti krenuti na nas, a i ako bi krenuli, to bi bilo gotovo za par sati”, ustvrdio je.
U odnosima s Uredom predsjednika Republike Zorana Milanovića, kaže, nije problem otežana komunikacija, nego različite političke opcije i pogledi na budućnost oružanih snaga. Priznao je da bi uz suglasje bilo lakše, no poručio: „Ne trebate se zabrinjavati za nacionalnu sigurnost. Nacionalna sigurnost je iznad svih političkih opcija”.
Daljnje opremanje, obuku i naoružavanje vojske obrazložio je nepredvidivim geopolitičkim okolnostima u kojima se Hrvatska mora moći obraniti. Najavio je ubrzanu modernizaciju oružanih snaga, poboljšanje materijalnog statusa i jačanje prava vojnika te veći angažman domaće obrambene industrije, za koju je rekao da će znatno više raditi i za savezničke zemlje.
