Reforma hrvatskog školstva je neophodna jer kaskamo za Europom

Objavljeno: 27/08/2017

Reproduktivno ili funkcionalno znanje, pitanje je sad?!
Koju životinju možemo nacrtati i obojati jednom bojom i vidimo je svaki dan?

To su tek neka od pitanja na koja odgovara uvaženi dr. interne medicine Ranko Rajović koji je u sklopu NTC kampa u Lovincu održao trosatno predavanje za roditelje. Na predavanju je bila Ivana Kaleb Asić koja nam donosi priču o predavanju i kampu

LOVINAC- Dok se strukture moći vrlo podmuklo i s određenim ciljem bave prošlošću i marginalnim temama, a ispod radara se provlače i zadovoljavaju raznorazni pojedinačni interesi, naše društvo broji gubitke na intelektualnoj, obrazovnoj, a time i ekonomskoj razini. Istovremeno, na nekim drugim malim, a opet vrlo bitnim i velikim razinama odvijaju se pravi (r)evolucionarni pothvati.

Jedan takav pothvat, tzv. NTC radionice, odvija se u NTC kampu za djecu od 6 do 12 godina i to tu, tik do nas, u Lovincu.

NTC kamp omogućava djeci da upoznaju svijet oko sebe, unapređuju međusobnu komunikaciju, usvajaju znanja o prirodi i snalaženju u njoj, razvijaju funkcionalan način razmišljanja, jačaju istraživački duh i fizičke vještine, te time osnažuju mentalne kapacitete.

Čitav koncept temeljen je na istraživanjima uvaženog dr.Ranka Rajovića čiji You Tube kanal broji tisuće posjeta. No ako se sjetimo nekadašnjih izviđača, koji su bili omiljeno okupljalište djece i mladih, a danas gotovo i nema interesa za izviđačkim grupama, sjetit ćemo se i da nam je nekada bilo potpuno normalno razvijati kod djece praktična znanja o prirodi i snalaženju u njoj i druge vještine koje su danas gotovo zakržljale.

Dr. Rajović u sklopu kampa u Lovincu održao je trosatno predavanje za roditelje (nažalost mahom iz drugih sredina) ali i odgojitelje i učitelje kojima je pokušao približiti važnost funkcionalnog učenja te prioritet napuštanja reproduktivnog učenja, tzv. učenja „napamet“ koje se u hrvatskom obrazovnom sustavu, kao i u obrazovnom sustavu zemalja s područja bivše Jugoslavije te država Jugoistočne Europe ustalio kao modus operandi podučavanja predškolske i školske djece, a također se primjenjuje i u visokoškolskim obrazovnim institucijama gdje studenti znaju kazati na kojoj je stranici zapisano određeno gradivo ili podatak, ali ne umiju riješiti niti jedno logičko pitanje, poput ovog naslovnog pitanja u tekstu.
Naravno, radi se o zebri.

Na pitanja dr. Rajovića vrlo mali broj polaznika seminara dao je točne odgovore, što ističe on, nije ništa začuđujuće s obzirom da smo svi izišli iz istih klupa i godinama primjenjivali reproduktivno usvajanje školskog gradiva.

Reforma hrvatskog školstva, nastavlja ovaj profesor na mnogim europskim kongresima, član Mense i Vijeća za darovitu djecu, predavač i na Zagrebačkom medicinskom fakultetu, neophodna je jer Hrvati, kao i Srbi, Crnogorci, Makedonci, te Rumunji i Bugari, dobrano kaskaju za Austrijom, Finskom, Norveškom…ali i zemljama Istočne Azije.

„Pri tome nipošto ne želim reći da moramo kopirati finski, švedski ili kineski sustav. Naprotiv, svaka zemlja trebala bi razviti vlastiti sustav koji bi primijenila u odgojno – obrazovnom procesu onih na kojima će budućnost zemlje ostati ili (ne)opstati.“ – kaže Rajović.

Ranko Rajović autor je mnogih knjiga iz spomenutog područja, a najpoznatiji naslov je „IQ djeteta – briga roditelja“ u kojem objašnjava uporište ove teze da fiziološki mozak ne radi po sustavu reprodukcije, već po sustavu asocijacije, te da asocijativno učenje povezuje sinapse u mozgu i razvija sve komponente od centra za govor, hod, vid pa do najsitnijih moždanih aktivnosti. Naravno, sve te aktivnosti najbolje se razvijaju kroz igru – jer igra je najprirodnija i najranija aktivnost svakog djeteta. Upravo u tom najranijem razdoblju roditelji vrlo često naprave mnoge pogreške, poput pretjeranog zaštićivanja djece od penjanja ili vrtnje u krug (da ne padnu) do pretjeranog dozvoljavanja gledanja u ekrane – što uvelike šteti motoričko – kognitivnom razvoju i danas imamo za posljedicu sve veći broj razvojnih poremećaja nastalih upravo u ranom djetinjstvu koji se kasnije dijagnosticiraju u vidu disleksija, disgrafija, poremećaja govora, ADHD-a i dr.

Ovo potonje na radost je farmaceutske industrije koja milijunske iznose zarađuje prodajući amfetaminske terapije u liječenju ADHD-a.

Vrijeme je da se sustavno počne razmišljati o koracima kojima ćemo otvarati vrata nekim novim spoznajama i otkrićima ili nam to ipak nije cilj?!

Jer odgoj pojedinaca koji čine cjelokupnu zajednicu i koji su produkt nekog zatupljujućeg sustava savršen je model za kreiranje masa kojima je vrlo lako upravljati i manipulirati. I dok je tako mnogima će zatupljujući način razmišljanja u kojem više znače riječi Bobana Rajovića, a manje Ranka Rajovića – savršeno odgovarati.

I za kraj pojašnjenje – NTC = Nikola Tesla Centar. To dovoljno govori samo za sebe.

Ivana Kaleb Asić