Povijest penjanja u Paklenici

Objavljeno: 02/07/2016

Povijest organiziranog penjanja u Paklenici seže u kasne tridesete godine prošlog stoljeća. U međuvremenu taj dio Velebita postao je jedna od najpoznatijih i najatraktivnijih penjačkih lokacija u Europi. O povijesti penjanja na Paklenicu u Gospiću je govorio Boris Aleraj

GOSPIĆ- U sklopu obilježavanja Tjedna Visočice jedan od najboljih i najpoznatijih hrvatskih penjača Boris Aleraj održao je predavanje o penjanju u Paklenicu. Među gospićkim planinarima ovo zanimljivo predavanje izazvalo je veliku pozornost i uistinu isplatilo se doći na njega jer uz puno fotografija Aleraj je prenio i svoja iskustva na taj ,ali i ostale dijelove mitskog Velebita.

Penjanje u Paklenicu počelo je dolaskom penjača Dragutina Brama i Ladislava Makovca 1938.godine. Oni su odabrali prekrasni Anića kuk i jedan krasan smjer koji i danas ima sve vrijednosti koje treba imati jedan penjački pravac. Nažalost oni su tada i nastradali,ali taj njihov uspon drži se prvim organiziranim penjanjem u Paklenici. Zbog drugog svjetskog rata penjanje u Paklenici imalo je pauzu dulju od 10 godina, nastavljeno je sredinom 50-ih. Posebno je u to, sada već i davnije vrijeme, penjanje u Paklenici bilo atraktivno oko prvomajskih praznika kada je priroda u tom dijelu Velebita i najljepša. Penjači su logorovali u Anića luci, koja je s vremenom postajala pretrpana, pa je uprava Parka to zabranila i odlučila da se logoruje uz more. Ta masovnost koja se događa u Paklenici, prema Aleraju je jako dobra jer se radi o atraktivnoj lokaciji na kojoj se može sresti penjače iz cijele Europe. Paklenica je svjetski poznata i postala je cjelogodišnje mjesto za uspone, a razna natjecanja i susreti i dalje se događaju u proljetno vrijeme.

Standardi penjanja rastu iz godine u godinu. Ranije, dok je sedamdesetgodišnji Aleraj bio mlađi, penjalo se bez posebnih priprema s teškom opremom, danas penjači imaju pripreme i penjanje je postalo praktički profesionalno. Oprema je lakša, kvalitetnija nego prije. Ipak, gušt koji se doživi tijekom penjanja i na kraju uspona isti je i tada i sada.

Zanimljiv je podatak da je Aleraj u zadnjih 25 godina otkrio 100 novih smjerova na Velebitu. No to nije sve jer, kaže Aleraj, Velebit ima još puno neotkrivenih smjerova. „Velebit je krasan, pun malih i ne baš malih brda. Veliki Kozjak je svijet za sebe, također i Dabri i Paklenica, Badanj, Vaganski vrh. Nažalost neki od njih su nedostupni za razliku od PPaklenice u koju se možeš došetati u šlapama“- kaže Aleraj koji očekuje još dosta penjanja po poznatim pravcima,ali i otkrivanja novih.

Milan Tomašević