Pola sela poznatog po izvorima nema pitke vode

Objavljeno: 27/07/2016

Na paradoksalnu činjenicu nailazimo u selu Bužim. Selo je to poznato po izvorima,a pola sela nema priključak na vodoopskrbni sustav. Nije li to sramotno i tužno u drugom desetljeću 21.stoljeća?

BUŽIM- Ličko selo Bužim smješteno pod Velebit, u idiličnom krajoliku živi život klasičnog ličkog sela, propada. Statistika govori da je u Bužimu krajem 19.stoljeća živjelo skoro 1,200 stanovnika, danas ih nema niti 100. Obilazeći Bužim put nas nanosi do kraja samoga sela, nakon njega je velebitski, jedva prohodni put,a onda susjedna pazariška sela. Susrećemo dvojicu Ćaćića, Jerka i Ivu poznatijeg kao Ića. Znamo da je, barem deklarativno, težnja ličkih političkih struktura razvoj kroz turizam. I tako bi i moglo biti jer idiličan krajolik oko kuća dvojice spomenutih Ćaćića,ali i u cijelom tom dijelu Bužima, upućuje upravo na to, uz poljoprivredu i bavljenje turizmom. Ali kako se baviti turizmom kada nemaju jedne od osnovnih infrastrukturnih,ali mogli bismo reći i egzistencijalnih stvari, vode. Paradoksalna je to činjenica jer ako je po ičemu Bužim poznat to su izvori čiste velebitske vode,a pola sela nema priključak vode. „Obećali su nam da će nam dovesti vodu. Ali to tako iđe, politika obeće pa ti čekaj mago dok trava naraste“- govori nam Jerko Ćaćić . Desna strana kada se gleda od strane ovih posljednjih kuća od Vrbasa ima vodu, lijeva strana i ove zadnje kuće nemaju vode. „Kako ćemo i što ćemo s tim, danas je 21.stoljeće,a mi nemamo vode“- govori Jerko. Spremni su ovi mještani sami dijelom sudjelovali u plaćanju dovoda vode,ali nikako doći na red. Snalaze se svakako, nose vodu iz grada u kanisterima, love kišnicu ali ta voda im je samo za kuhanje. „Imamo kilometar bijele ceste,ali ni to nam nije problem kao voda. Taj put nam se održava i čisti od snijega,ali voda je problem“- govore oni. Kuće su gradili i povratnici u Bužim iz Kanade ili europskih zemalja,ali ne mogu niti oni vjerovati da nemaju vode. „Doša mi je bratić iz Kanade, napravio je prilazni put, pravit će kuću, bili su i njegovi sinovi, ne mogu virovat da nema vode“- ističe Ivan. Tako bez vode obnovili su i kuću, sagradili su modernu kupaonicu. Sve je spremno za bavljenje turizmom,ali…. „Ko će meni doći ovde u turizam kad vode nema“- tužno nam svjedoči Ića. Nadaju se,a to se nadamo i mi, da će i ovaj apel doći do mjerodavnih kako bi mještani ovoga dijela Like, idiličnog dijela Like koji propada, odnosno ono malo mještana što je još ostalo imalo život dostojan 21.stoljeća.

Milan Tomašević