Nakon tri završene školske godine eksperimentalni program cjelodnevne škole dobio je prvu opsežniju procjenu ljudi koji ga svakodnevno provode ili prate. Rezultati više od 300 fokus-grupa s učiteljima, stručnim suradnicima i roditeljima predstavljeni su na konferenciji „Novi obzori obrazovanja” u Đakovu.
Prvi zaključak zvuči ohrabrujuće: u objavljenim detaljima analize učitelji, ravnatelji i stručni suradnici programu su dali prosječnu ocjenu 3,97. Ipak, iza čvrste četvorke nalaze se praktični problemi koji pokazuju koliko je velika razlika između dobre obrazovne ideje i njezine provedbe tijekom stvarnog školskog dana.
Čvrsta četvorka još nije konačna presuda
Ocjena 3,97 pokazuje da među djelatnicima uključenih škola postoji razmjerno pozitivno iskustvo s programom. Cjelodnevna škola učenicima bi trebala osigurati više vremena za učenje, kretanje, druženje, besplatne obroke i aktivnosti koje nisu jednako dostupne svakom djetetu izvan škole.
Takav model posebno može koristiti učenicima koji kod kuće nemaju jednaku podršku, uvjete za učenje ili pristup dodatnim sadržajima. Škola više nije samo mjesto redovite nastave, nego prostor u kojem se povezuju učenje, pomoć učenicima, izvannastavne aktivnosti i slobodno vrijeme.
Međutim, predstavljeni rezultati nalaz su Ministarstva, a ne završna neovisna evaluacija programa. Zbog toga ocjenu ne treba tumačiti kao konačnu potvrdu uspjeha niti kao dokaz da je model spreman za jednaku primjenu u svim hrvatskim školama.
A2 program pokazao je najveće teškoće
Jedan od najvažnijih dijelova modela jest A2 program, odnosno vrijeme namijenjeno potpori, potpomognutom i obogaćenom učenju nakon redovite nastave. Upravo je taj dio u fokus-grupama izdvojen kao jedan od najvećih izazova.
Od učitelja se očekuje da u istom razredu istodobno pomognu učenicima koji nisu usvojili gradivo i ponude dodatne izazove onima koji mogu napredovati brže. U velikim razredima takav je zadatak teško ostvariti bez dodatnih ljudi, dobrog rasporeda i jasne organizacije rada.
Problem postaje još vidljiviji kada se A2 program održava sedmi ili osmi sat. Analiza je pokazala pad motivacije učenika, posebno u višim razredima. Dijete koje je već provelo veći dio dana na nastavi teško može jednako koncentrirano sudjelovati u dodatnom radu, bez obzira na kvalitetu sadržaja.
To otvara važno pitanje: je li dovoljno produžiti vrijeme koje učenik provodi u školi ili cijeli dan treba drukčije organizirati, s više odmora, kretanja i izmjenjivanja zahtjevnih i rasterećujućih aktivnosti?
Dulji boravak mora donijeti veću vrijednost
Program cjelodnevne škole sastoji se od redovite nastave, potpore i obogaćenog učenja te izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti. Njegova vrijednost zato se ne može mjeriti samo brojem sati provedenih u školi.
Ključna će biti kvaliteta tog vremena. Ako učenici tijekom dodatnih sati dobivaju individualnu pomoć, priliku za razvoj interesa i aktivnosti koje njihove obitelji inače ne bi mogle osigurati, dulji boravak može smanjivati obrazovne razlike. Ako se školski dan samo produži bez dovoljno prostora, zaposlenika i prilagođenog rasporeda, postoji opasnost od umora učenika i preopterećenja učitelja.
Iskustva iz fokus-grupa zato nisu presuda programu, nego upozorenje na mjesta koja treba popraviti prije mogućeg širenja modela.
Pravi ispit tek slijedi
Nakon tri godine cjelodnevna škola pokazala je da drukčija organizacija školskog dana ima potencijal, ali i da njezin uspjeh ovisi o detaljima provedbe. Prosječna ocjena 3,97 važan je signal, no važniji će biti odgovori na pitanja kako rasteretiti učenike, omogućiti stvarno individualiziran rad i osigurati jednake uvjete u školama različite veličine i opremljenosti.
Šira primjena programa trebala bi zato uslijediti tek nakon sveobuhvatnog vrednovanja njegovih ishoda. Cjelodnevna škola ne bi smjela postati cilj sama sebi. Njezina stvarna vrijednost mjerit će se time uče li djeca kvalitetnije, dobivaju li potrebnu podršku i odlaze li iz škole umorna ili zadovoljna onime što su tijekom dana postigla.
