Plave potvrde za glasanje biračima s prebivalištem u Hrvatskoj koji nemaju važeću osobnu iskaznicu ukinule bi se, a žute potvrde za glasanje izvan mjesta prebivališta mogle bi se dobiti kod županijskih upravnih tijela bilo gdje u zemlji. Te je promjene u srijedu, 11. studenoga 2026., u Saboru predstavio ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan, obrazlažući prijedlog zakona o registru birača.
Za birača koji na dan izbora neće biti u mjestu prebivališta prijedlog bi značio jednostavnije pribavljanje žute potvrde. Habijan je to ilustrirao primjerom studenta ili terenskog radnika iz Splita koji boravi u Zagrebu: zahtjev više ne bi morao slati isključivo nadležnom tijelu u Splitu.
Ukidanjem plavih potvrda nestala bi obveza da birač bez važeće osobne iskaznice najprije ode po potvrdu pa se vrati na biračko mjesto. Ministar je naveo da mnogi od toga odustanu. Prema njegovim riječima, na posljednjim parlamentarnim izborima izdane su 7642 takve potvrde, a izdavanje jedne prosječno traje sedam minuta. Kao ciljeve promjena naveo je uštedu vremena građanima, veću izlaznost i manje administrativnog posla.
Potreba za plavim potvrdama prestala bi ukidanjem razlike između registra birača i popisa birača, objasnio je Habijan. Ustvrdio je da je ta razlika izazivala nejasnoće i nepovjerenje u izborni proces. HDZ-ov Marin Piletić u raspravi je rekao da su najveći dio razlike činili upravo birači bez važeće osobne iskaznice te naveo da ih je 2016. bilo 38 tisuća, a 2025. godine 101 tisuća.
Uz promjene potvrda, prijedlog predviđa automatsku razmjenu podataka iz službenih evidencija. Uvela bi se i deaktivacija upisa birača koji su odjavili posljednje poznato prebivalište, ali nisu prijavili novu adresu. Habijan je naglasio da nije riječ o brisanju iz registra, nego o administrativnoj mjeri dok se ne utvrde potrebni podaci. Krajem kolovoza 2026. bilo je 123 tisuće građana s nepoznatim prebivalištem, naveo je.
Pročitajte još
Pouzdanost tih podataka bila je središnja primjedba u raspravi. Oporba je podržala modernizaciju i jednostavnije postupke, ali upozorila da ostaju velika odstupanja između broja birača s prebivalištem u Hrvatskoj i broja punoljetnih stanovnika prema popisu stanovništva.
Na potrebu kontrole upozorila je i Dubravka Lipovac Pehar iz Domovinskog pokreta, tražeći jasnu odgovornost nadležnih tijela za podatke o prebivalištu. „Registar birača može biti pouzdan samo ako su pouzdane evidencije iz kojih preuzima podatke”, rekla je. IDS-ov Dalibor Paus također je smatrao da najprije treba utvrditi stvaran broj stanovnika izbornih i lokalnih jedinica, a potom provoditi digitalizaciju. Kao osnovni cilj zakona izdvojio je jednaku težinu svakoga glasa.
SDP-ov Arsen Bauk najavio je suzdržanost u prvom čitanju, dajući prednost sređivanju evidencija i izbornih jedinica pred digitalizacijom. „Prvo ide sapun, a onda parfem”, poručio je. Kao jedan od razloga neusklađenosti naveo je Zakon o prebivalištu, koji se, prema njegovim riječima, nije mijenjao više od deset godina.
Pročitajte još
Bauk je izdvojio tri skupine koje su, kako je rekao, evidentirane u registru birača, ali ne i u popisu stanovništva: ljude koji su se odselili u inozemstvo, pripadnike srpske nacionalne manjine koji se nisu vratili u Hrvatsku te Hrvate koji žive u BiH.
Za izmjene Zakona o prebivalištu zauzela se i Sandra Benčić iz Možemo, ustvrdivši da MUP ne provjerava sustavno gdje ljudi doista žive. Njezin klub podržava prijedlog iz javnog savjetovanja da se registar birača jednom godišnje usporedi s podacima Porezne uprave, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. MUP bi zatim provjeravao osobe koje godinu dana nemaju nikakav trag u tim sustavima.
Mostov Ivan Matić kao primjer nesklada naveo je Obrovac, u kojem je, prema podacima koje je iznio, od 2020. do 2023. evidentirano 249 stanovnika manje i 385 birača više. Iznio je i tvrdnju da gradonačelnik, premda prijavljen u Obrovcu, živi u Zadru te optužio nadležne da to ne provjeravaju.
Milorad Pupovac iz SDSS-a govorio je o ustavnim i zakonskim jamstvima slobodnog izjašnjavanja pripadnika nacionalnih manjina. Upitao je hoće li nove generacije to pravo moći ostvarivati u okolnostima koje je opisao kao atmosferu govora mržnje, veličanja ratnih zločina i zločinačkih režima te napada na manjinske predstavnike.
Raspravu o uvođenju obveznog glasanja predložio je Krešimir Čabaj iz stranke DOMiNO, navodeći kao primjere Belgiju, Grčku, Luksemburg i Australiju.
