Pismo čitatelja:Kriza identiteta ili identitet krize

Objavljeno: 05/01/2018

Upravo pod ovim naslovom pismo redakciji portala Lika-express poslao je naš čitatelj Josip Milinković Joja. Uvijek posebno volimo objavljivati pisma čitatelja jer svatko od nas novinara može napisati tekst na svoj način,ali kada razmišljanje dođe iz usta građana onda to ima posebnu težinu. Pismo prenosimo u cijelosti:

GOSPIĆ- Četvrt stoljeća od uspostave demokracije potrebno je vidjeti koji su dostignuti gospodarski i društveni rezultati u Hrvatskoj ali i na lokalnoj razini. Prošlo je vrijeme, više od 25 godina kada više definitivno za sve postignuto ili nepostignuto ne možemo kriviti rat. Četvrt stoljeća po završetku rata zemlje otprilike iste veličine populacije poput RH  ( Danska, Norveška ) koje su bile okupirane razvile su gospodarstvo, postale ekonomske sile, počele selektivno privlačiti radnu snagu iz drugih zemalja. Velika Njemačka koja je pretrpjela bombardiranja i plaćala ratne reparacije i prije početka sedamdesetih godina je ekonomska velesila u kojoj mnogi ljudi iz Hrvatske traže svoju egzistenciju.

Naši regionalni i lokalni politički vizionari su u osvit uspostave višestranačja redom su obećavali:

• Biti ćemo druga švicarska,
• Vratit ćemo veliki broj iseljenika a neki će ulagati u hrvatsko gospodarstvo,
• Hrvatska lisnica u hrvatskom džepu,
• Nema više obespravljenih, jedino mjerilo svakog pojedinca su njegove sposobnosti i rad.

Hrvatska se danas gospodarski nalazi na europskom dnu, a početkom devedesetih je bila treće gospodarstvo „zemalja u tranziciji“ kako se to zvalo. Hrvatska se poput neambicioznog sportaša uspoređuje sama sa sobom. U takvoj Hrvatskoj Lika je po svim pokazateljima pri dnu ili na dnu.

Najveći gospodarski apsurd koji trenutno vidim je da svi politički vizionari od prvog predsjednika, prvog hrvatskog premijera, svih hrvatskih ministara, svih lokalnih političara od uspostave RH nisu imali viziju pa nakon više od 25 godina uspostavljaju „Prvu domaću tvornicu topničkog streljiva“ u Stubičkoj slatini. Po završetku VRO „Oluja“ 1995 godine tvornica MOL bila  je neoštećena i imala sve da se tamo pokrene proizvodnja u kojoj bi danas bilo bar petnaestak inžinjera, dakle visokoobrazovanih ljudi i vjerojatno najmanje pedesetak radnika. MOL je imao, a posebno tzv IV vojni pogon  neke od najmodernijih  strojeva u Europi. Dakle MOL kao gospodarski potencijal smo rasprodali ( gdje su novci ) i popljačkali. Proizvod koji je radio MOL prije 40-50 godina je još uvijek pouzdan a novi proizvod se ispituje.

Privatizacijom je rasprodano u bescijenje i privatizirano  ono što je u poslijeratnoj Europi činilo okosnicu razvoja.Naravno cijelo vrijeme je u Lici HDZ na vlasti, Ne da nismo druga Švicarska već smo daleko od svih europskih prosjeka. Ličko gospodarstvo slabije je 19% od rezultata 2008. Godine po izvještaju Gospodarske komore.

Povratak iseljeništva ne da se nije dogodio već smo dobrano povećali isto, naročito posljednjih godina. Kako je rekao demograf Akrap u emisiji „ U mreži prvog“ „…Like nema…“. Čovjeka koji je rekao da „ZNA KAKO“, i da će zaustaviti iseljavanje, dakle župana, gospodina Milinovića to ne zanima odnosno netko drugi je kriv. Kao uvijek bavi se kadroviranjem od čistačice do ravnatelja NP. Gospodin Milinović se poziva na kompetencije vezane uz zapošljavanje, a u Lici su dvije kompetencije; blagoslov gospodina župana za svaki posao i stranačka iskaznica. Dovoljan motiv onima koji se ne vide tu da spakiraju kofere.   Dok je slavonija problem iseljavanja nametnula vladi pa postoje posebni programi u Lici valjda teče med i mlijeko. Jedno mjesto na koje je htio postaviti svog kandidata, ravnatelj NP Plitvička jezera, a nije uspio postao je glavni problem. Sa druge strane znam najmanje jednu osobu za koju je župan rekao u svoje vrijeme da se ne smije zaposlit. U natječaju za popunu radnih mjesta vjerojatno su pogažene tražene kompetencije koje traži gospodin Milinovć za natječaj u NP. Toliko sam uvjeren da je tadašnji natječaj za radio dirigiran da sam tad kao i sad spreman platiti testiranje na poligrafu svih koji su sudjelovali u projektu natječaja, uključujući mene i gospodina župana. Za jedan natječaj u Državnom arhivu nisam dobio tražene informacije ili je nekakav dopis došao kasno i nisam ga podigao,

Rezultat improvizacije u vođenju Like u posljednjih 27 godina gdje je na vlasti HDZ cijelo vrijeme su najveće podjele među ljudima kao glavnom resursu društva. U vrijeme demografskog pražnjenja pojedine sugrađane se na društvenim mrežama proglašava dotepencima, prosvjetni radnici koji dolaze iz nekog drugog grada pješače od naplatnih kućica do grada, župan svog političkog protivnika naziva „jugoslavenom“ ( navodno se gospodin Maras deklarirao tako, mada ne vjerujem ), no prva osoba županije i nekadašnji ministar bi trebao biti moralni uzor i predvodnik tolerancije. Nadalje gospodin Milinović sarkastično govori o biračima gospodina Marasa iz primjerice Medka, Vrebca i drugih mjesta mada je HDZ na lokalnim izborima 2013 upravo tamo tražio i vjerojatno našao spas. Tada su u spomenuta mjesta  hodočastili gospodin Kolić i gospodin Krmpotić osobno. Danas su glasovi tih ljudi u drugom kontekstu za podsmjeh. Krhko je pamćenje a nedosljednost opaka mana. Umjesto političke dosljednosti politička prostitucija.

Više od četvrt stoljeća HDZ donosi, održava i provodi proračune u gradu i županiji, a rezultati su očiti. Nemoralno je pripisivati sebi zasluge a odbacivati odgovornost za neuspjeh. Danas su gospodinu Milinoviću za iseljavanje krivi ministar Ćorić, gradonačelnik Starčević a improvizaciju u vođenju Like dvadeset i sedam godina unazad ne vidi. Kako piše u bibliji “Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?“ nadam se da će i gospodin Milinovič kao deklarirani vjernik primiti ovu biblijsku poruku i potražit neke pogreške u svom djelovanju i djelovanju onih koji su neprekidno vodili naš brod od uspostave RH.

Naši lokalni vizionari koji vode Liku sve ove godine nisu gotovo ništa ostvarili od obećanog. Osobno, kao prosječan građanin i kao prosječan hrvatski branitelj nisam zamišljao ovako naše društvo, našu lokalnu zajednicu i ekonomiju. Živim za ovaj grad i živim ovaj grad više od pola stoljeća. Promijenio se je društveni sistem ali nažalost jako malo se promijenio način razmišljanja kod jednog dijela ljudi. Raduje me svaka slobodoumna osoba našem kraju ma tko bila i otkud dolazila.

Građani moraju znati da kroz zahtjev za pristup informacijama mogu doći do bilo kojeg podatka vezanog za rad institucija i na taj način

Josip Milinković Joja