Daria Došen uoči "Hodaj za Liku": Na jednom kraju je zakopani otpad, na drugom tvornica litija - zato hodamo

Daria Došen uoči “Hodaj za Liku”: Na jednom kraju je zakopani otpad, na drugom tvornica litija – zato hodamo

Objavljeno: 23/06/2026

GOSPIĆ – Građanska inicijativa „Gospić je naš dom“ organizira u subotu, 27. lipnja, prosvjednu hodnju pod nazivom „Hodaj za Liku“, kojom želi upozoriti na, kako navode, neriješeno pitanje otpada kod Silosa, ali i na otvorena pitanja vezana uz projekt tvornice za preradu litija u Smiljanskom polju.

Sudionici će prijeći pet kilometara dugu rutu od Silosa do Smiljanskog polja, a organizatori poručuju kako odabrana trasa nije slučajna. Smatraju da oba slučaja predstavljaju isti obrazac postupanja institucija prema građanima i prostoru u kojem žive.

O razlozima organizacije prosvjeda, zahtjevima koje upućuju državi te očekivanjima nakon 27. lipnja razgovarali smo s Darijom Došen, predstavnicom građanske inicijative „Gospić je naš dom“.

Zašto ste odlučili hodati upravo od Silosa prema Smiljanskom polju? Želite li time poručiti da problem otpada i priča o tvornici litija nisu odvojeni slučajevi, nego dio istog odnosa institucija prema Gospiću i Lici?

Upravo tako. Točno. Pet kilometara od Silosa do tvornice litija nije slučajna. Na jednom kraju otrov zakopan u tlo bez sanacije godinu i pol. Dvije različite priče, isti obrazac: institucije donose odluke koje se tiču života i zdravlja građana Like bez transparentnosti, bez javne rasprave i bez odgovornosti. Hodamo kroz srce grada jer se oba problema ne događaju na rubovima već u samoj sredini u kojoj ljudi žive.

Sanacija otpada kod Silosa već je trebala biti provedena ili barem jasno vremenski definirana. Gdje je, prema vašim informacijama, zapelo?

Zapelo je na više razina, a razloge možemo samo naslućivati jer transparentnosti, kao što smo već rekli, nije bilo. Ono što znamo jest da su rokovi sustavno propuštani, obećanja sustavno kršena, podaci sustavno skrivani, a upozorenja inicijative sustavno odbijana da bi se naknadno pokazala točnima. Kada se takav obrazac ponavlja godinu i pol bez iznimke i bez posljedica za ikoga tko donosi odluke, pitanje više nije je li sustav zakazao, pitanje je zašto.

U javnosti se spominju nalazi otpada, teški metali, olovo, ali i pitanje analiza tla i podzemnih voda. Što je građanima do danas službeno pokazano, a što se, prema vašem mišljenju, i dalje skriva ili prešućuje?

Građanima nije pokazano gotovo ništa. Analize otpada objavljene su jedino unutar zatvorenog postupka javne nabave, dostupne isključivo tvrtkama koje su se prijavljivale za izvođenje radova, ne javnosti. Fondove vlastite analize, objavljene tek u veljači 2026., pokazale su dvostruko prekoračene vrijednosti olova i trostruko prekoračene vrijednosti kadmija. A kad su potencijalni ponuditelji uzeli vlastite uzorke, dobili su vrijednosti nekoliko puta više od onih u Fondovoj dokumentaciji. Analize tla, za koje znamo da postoje i da su provedene, nikad nisu javno objavljene. Analize podzemnih voda cijelog sliva, također

Institucije se često pozivaju na istragu kao razlog zbog kojeg se ne mogu iznositi svi podaci ili provoditi određeni koraci. Može li istraga biti opravdanje za odgađanje sanacije i uskraćivanje informacija koje se tiču zdravlja građana?

Ne može. Pravo na zdrav život i zdrav okoliš zajamčeno je člankom 69. Ustava Republike Hrvatske, koji istovremeno državu obvezuje da to pravo aktivno osigurava. Aarhuška konvencija, koju je Hrvatska ratificirala 2006., jamči građanima tri temeljna prava u pitanjima okoliša: pristup informacijama, sudjelovanje u odlučivanju i pristup pravosuđu. U ovom slučaju sustavno su prekršena sva tri. Na europskoj razini, Direktiva 2003/4/EZ o javnom pristupu informacijama o okolišu, koja je izravna implementacija Aarhuške konvencije, obvezuje tijela javne vlasti na aktivnu objavu podataka relevantnih za zdravlje stanovništva i to bez mogućnosti pozivanja na istragu kao razlog uskraćivanja. Direktiva 2003/35/EZ dodatno osigurava pravo javnosti na sudjelovanje u okolišnim odlukama. Sve su navedene direktive prenesene u hrvatski pravni poredak i obvezujuće. Na to sve, nadodajmo kako je DORH početkom listopada prošle godine službenim dopisom obavijestio Fond da dokazne radnje na lokaciji više ne predstavljaju zapreku sanacijskim aktivnostima. Istraga kao službeni argument pada dakle od 3. listopada 2025.

Paralelno s problemom otpada otvorilo se i pitanje tvornice za preradu litija u Smiljanskom polju. Ministarstvo je poništilo ranije rješenje prema kojem studija utjecaja na okoliš nije bila potrebna. Što ta odluka govori o dosadašnjem postupanju institucija?

Poništavanjem vlastitog mišljenja iz 2024. Ministarstvo je de facto potvrdilo da je prvotna odluka o tome kako studija utjecaja na okoliš nije potrebna, bila nezakonita. Time pada i pravna osnova na kojoj je izdana građevinska dozvola. Tvornica je dakle izgrađena na temelju dokumentacije koja je bila pravno i stručno neprihvatljiva, a sada to potvrđuje i samo Ministarstvo.

Ono što je pritom ključno, ni otpad u Gospiću ni nezakonitost elaborata za tvornicu litija nisu otkrile hrvatske institucije. Ilegalno odlagalište otpada razotkrio je Europol u zajedničkoj međunarodnoj operaciji. Mijenjanje zahtjeva, tehnolških procesa, količina, kategorizacije, odnosno nezakonitost elaborata, uključujući dokazivanje da su poglavlja prepisana iz elaborata za autocestu u drugoj županiji, dokumentirala je i Ministarstvu dostavila građanska inicijativa „Gospić je naš dom”.

Vaša inicijativa upozoravala je i na sadržaj elaborata za tvornicu litija, promjene u projektu, sirovine i proizvodne kapacitete. Koje su, po vama, najspornije točke tog projekta i zašto smatrate da građani nisu dobili potpunu sliku?

Na elaborat od 97 stranica naše stručno mišljenje ima 36 stranica. To govori samo za sebe. Tri su najspornije točke:

Prvo, klasifikacija zahvata. Investitor je postrojenje prikazao kao „postrojenje za taljenje mineralnih tvari”, kategoriju u kojoj se nalazi proizvodnja stakla ili mineralne vune, umjesto kao kemijsku industriju. Ta jedna pogrešna klasifikacija bila je ključna – automatski je zaobišla obvezu izrade studije utjecaja na okoliš koja je za kemijsku industriju zakonski obvezna. Ministarstvo je tu klasifikaciju prihvatilo bez provjere i to je sad Ministarstvo samo potvrdilo poništavanjem vlastitog mišljenja.

Drugo, ono što je u elaboratu prepisano, krivo ili izostavljeno. Poglavlje o utjecaju na vode za postrojenje na jednom od najosjetljivijih krških terena u Europi, iznad strateških rezervi pitke vode, analizira vodna tijela Sisačko-moslavačke županije jer je prepisano iz elaborata za autocestu kod Petrinje. Karta poplavnih zona prikazuje lokaciju tvornice izvan zone rizika, dok sama karta i Geoportal Hrvatskih voda pokazuje lokaciju usred poplavnih zona. Kemijska jednadžba koja bi trebala biti temelj cijelog tehnološkog procesa sadrži kardinalnu grešku koju nikakav stručnjak nije smio napraviti niti je itko s elementarnim kemijskim znanjem smio prihvatiti, pogrešku na razini osnovne škole. Staništa zaštićenih vrsta istraživana su u veljači, u doba godine kada relevantne biljne vrste nisu ni vidljive. Neka poglavlja koja su elaboratom bila obvezna jednostavno ne postoje.

Treće, promjene u kapacitetima i sirovinama. U dostupnoj dokumentaciji kapacitet projekta rastao je s 4.000 na potencijalnih 25.000 tona godišnje bez ikakvog javnog obrazloženja. Na međunarodnoj izložbi u Mađarskoj investitor je projekt prezentirao uz spomen sirovina koje upućuju na tehnološki znatno složeniji i ekološki zahtjevniji proces od onoga opisanog u hrvatskoj dokumentaciji.

Na temelju tog dokumenta Ministarstvo je donijelo mišljenje. Na temelju tog mišljenja izdana je građevinska dozvola. Na temelju te dozvole tvornica je izgrađena

Zagovornici projekta govore o investicijama, radnim mjestima i razvoju Like. Gdje je za vas granica između razvoja i rizika, osobito u prostoru koji ovisi o čistoj vodi, zemlji, poljoprivredi, turizmu i kvaliteti života?

Granica je tamo gdje prestaje mogućnost povratka. Vodu, tlo i zrak možeš zagaditi u godinu dana, ali ih ne možeš vratiti u generaciji. Turizam, poljoprivreda, kvaliteta života, sve to počiva na jednoj pretpostavki da je okoliš zdrav. Jednom kad ta pretpostavka padne, pada sve ostalo s njom.

Razvoj koji nosi takav rizik mora proći kroz najstroži mogući filter, studiju utjecaja na okoliš, javnu raspravu, neovisne analize, suglasnost zajednice. Ne kao formalnost, nego kao stvarna provjera može li se taj razvoj i pod kojim uvjetima uopće dogoditi. Ako ne može proći tu provjeru, onda to nije pravi razvoj za ovo mjesto. Granica je, dakle, jednostavna: sve što se može popraviti – razgovarajmo, sve što se ne može – ne smije ni početi. Naša je dužnost kao građana, to braniti! Prostor u kojem živimo naslijedili smo od svih koji su prije nas živjeli na ovoj zemlji i čuvali je i naša je odgovornost da to isto ostavimo onima koji dolaze nakon nas.

Kad zakon ne vrijedi jednako za sve, ne vrijedi ni za koga.

Što nakon 27. lipnja? Koje konkretne poteze očekujete od države kako bi građani mogli reći da ih je sustav napokon ozbiljno shvatio?

Konkretno i mjerljivo :

Hitna sanacija cjelokupne količine otpada, ne samo površinskog dijela. Ne pristajemo nakon godinu i pol dana na nikakvo „privremeno“ prekrivanje. Tražimo obvezujuće rokove.
objava svih dosad provedenih analiza cjelokupnog otpada i tla, ali javno, ne unutar zatvorenih nabavnih postupaka te provedba novih, neovisnih i sveobuhvatnih analiza zajedno s analizama podzemnih voda za cijeli sliv rijeke Like i Gacke od strane akreditiranih laboratorija izvan kontrole institucija kojima više ne vjerujemo. Jer ono što smo do sada vidjeli (analize koje su potencijalni ponuditelji vlastitim uzorkovanjem opovrgnuli s vrijednostima višestruko višim od službenih) pokazuje da dosadašnji podaci nisu dovoljni ni pouzdani.
Donošenje rješenja o obvezi cjelovite studije utjecaja na okoliš za tvornicu litija i ukidanje građevinske dozvole.
Procesuiranje odgovornih – svi potencijalni odgovorni za ono što se Gospiću dogodilo s otpadom i dalje su na slobodi, dok suđenje nije ni počelo. Odgovorni za propuste sa tvornicom litija su, recimo to tako „nepoznati“. Jedino tko je u ovome slučaju su Gospić i cijela Lika.

Dok čekamo da se to dogodi, nismo pasivni. Za otpad smo uputili predstavku Europskom parlamentu, a u završnoj smo pripremi sveobuhvatne dokumentacije za formalnu prijavu Europskoj komisiji kao što je bio slučaj s Biljanima Donjim gdje je Hrvatska već bila tužena pred Sudom EU-a i izgubila. Hrvatska taj put poznaje, mi ga također poznajemo i spremni smo ići do kraja.