Bečko gradsko vijeće 2026. odobrilo je početak planiranja novog postrojenja za otpad na Rautenwegu, čija bi gradnja mogla početi najranije 2030. godine. Grad već koristi četiri spalionice koje, prema podacima gradske energetske tvrtke Wien Energie, godišnje obrađuju više od milijun tona otpada i proizvode energiju za struju i daljinsko grijanje.
Plan za Rautenweg predviđa povezivanje izdvajanja vrijednih sirovina s energetskom oporabom, a početak rada očekuje se 2034. godine. Gradske vlasti nove kapacitete obrazlažu rastom stanovništva i količina otpada koje treba sigurno zbrinuti. Od 2035. predviđene su i obnove dvaju starijih postrojenja, Spittelaua i Flötzersteiga.
U postojećem sustavu, uz ta dva postrojenja, rade Simmeringer Haide i Pfaffenau. Obrađuju komunalni, industrijski i druge vrste otpada, među kojima je i kanalizacijski mulj. Izgaranjem oslobođena toplina zagrijava vodu za mrežu daljinskog grijanja, pa energija iz otpada stiže do kućanstava i javnih ustanova.
Takav sustav Beč razvija od sredine prošlog stoljeća. Rast grada i količina komunalnog otpada potaknuo je ulaganja u postrojenja za dobivanje toplinske i električne energije, umjesto oslanjanja samo na odlagališta.
Najstarije austrijsko postrojenje te vrste, Flötzersteig, radi od 1963. godine u Ottakringu, 16. bečkom okrugu, neposredno uz stambene objekte. Njegova godišnja obrada iznosi oko 200.000 tona komunalnog otpada. Oko 470.000 megavatsati proizvedene topline pridonosi opskrbi približno 55.000 kućanstava.
Pročitajte još
Spittelau je u devetom okrugu počeo raditi 1971. godine, a današnji izgled duguje obnovi nakon požara iz 1987. Arhitektonsko rješenje Friedensreicha Hundertwassera dovršeno je 1992.; šarena fasada i zlatna kugla na dimnjaku postale su gradska znamenitost koju obilaze turisti. Postrojenje godišnje preradi oko 280.000 tona otpada, proizvodi struju i osigurava energiju za grijanje više od 60.000 kućanstava.
Simmeringer Haide u 11. okrugu obrađuje i komercijalni, opasni te otpad iz zdravstvenih ustanova. Godišnje zaprimi oko 100.000 tona komunalnog i 110.000 tona industrijskog otpada te više od 225.000 tona kanalizacijskog mulja. Posebne vrste otpada spaljuju se u rotacijskim pećima na približno 1.200 Celzijevih stupnjeva, a godišnje se proizvede oko 450.000 megavatsati toplinske te 50.000 megavatsati električne energije.
U blizini je Pfaffenau, otvoren 2008. godine, s godišnjom obradom od približno 250.000 tona komunalnog otpada. Njegova proizvodnja doseže oko 65 gigavatsati električne i 410 gigavatsati toplinske energije, što odgovara potrebama desetaka tisuća kućanstava. Dvije linije za spaljivanje dopunjuje pročišćavanje dimnih plinova u četiri stupnja, namijenjeno smanjenju emisija prije ispuštanja u zrak.
Građani koji su za Hinu (hina.hr) govorili o životu u blizini Spittelaua opisali su različita iskustva. Fridolin je spomenuo povremeni specifičan miris koji ovisi o vjetru, dok Alex većim problemom smatra promet i automobilske ispušne plinove. Nane i Julijana nisu izrazile zabrinutost za kvalitetu zraka. Lukas ondje živi deset godina i kaže da nije imao problema, no smatra da velike spalionice ne pripadaju središtu grada.
Manje otpada na odlagalištima jedna je od uloga takvih postrojenja, ali spaljivanje nije recikliranje. Materijali se pritom nepovratno gube, a iza obrade ostaju pepeo, troska i ostaci pročišćavanja dimnih plinova koje treba zbrinuti. Iz tih se ostataka može izdvojiti dio metala za ponovnu uporabu.
Prema navodima Wien Energie, suvremeni sustavi pročišćavanja održavaju prosječne emisije reguliranih onečišćujućih tvari znatno ispod zakonskih granica. Izgaranjem ipak nastaje i ugljikov dioksid, osobito kada se spaljuju plastika i drugi materijali fosilnog podrijetla. Termička obrada stoga ne zamjenjuje odvojeno prikupljanje: papir, staklo, metal i plastiku koje je moguće ponovno iskoristiti treba izdvojiti prije nego što ostatak otpada stigne u spalionicu.
