Stranka Možemo prozvala je u petak premijera Andreja Plenkovića i ministra obrane Ivana Anušića zbog stečaja slavonskobrodske tvrtke Đuro Đaković Aparati, tvrdeći da je država mogla pronaći rješenje za nastavak proizvodnje i očuvanje radnih mjesta. Koordinatorica stranke Sandra Benčić smatra da je Vlada, umjesto inzistiranja na naplati duga, mogla preuzeti većinski vlasnički udio u tvrtki i razvijati je za potrebe obrambene industrije i civilne zaštite.
„Tvrtka je u ratu snabdijevala obranu Hrvatske, a u miru naše bolnice i vatrogasce nužnim aparatima. Ako su već tvrdili da Đuro Đaković Aparati duguje državi, tada je na konto tog duga država mogla postati većinski vlasnik tvrtke i osigurati joj poslove za obranu i civilnu zaštitu”, izjavila je Benčić.
Nad tvrtkom je 6. listopada otvoren stečajni postupak nakon što nije uspio pokušaj restrukturiranja duga prema državi. Prema sudskoj dokumentaciji, dug prema Ministarstvu obrane iznosio je približno 2,24 milijuna eura, a tvrtka je predložila plan otplate tijekom pet godina. Ministarstvo financija glasalo je protiv plana, nakon čega predstečajni postupak nije uspio.
Benčić smatra da je država propustila priliku očuvati domaću proizvodnju opreme koja se može koristiti u obrani, vatrogastvu i civilnoj zaštiti.
„Oni su odlučili firmu uništiti. To je prvenstveno pitanje za ministra Anušića, ali i za premijera Plenkovića – zašto je došlo do te odluke”, poručila je Benčić.
Pročitajte još
Saborska zastupnica Jelena Miloš upozorila je na nesklad između državnih najava ulaganja u obrambenu industriju i stečaja tvrtke koja je proizvodila specijaliziranu opremu.
„U Saboru od premijera i HDZ-a čujemo puno priča o tome kako donosimo industrijsku strategiju Hrvatske, kako Hrvatska ulaže u obranu i kako imamo europsku strategiju za obranu. A onda gledamo realnost i prazne hale u Đuro Đaković Aparatima”, rekla je Miloš.
Koordinator lokalne organizacije Možemo Mladen Sudar podsjetio je na dugogodišnji spor tvrtke s Ministarstvom obrane, koji proizlazi iz isporuke minobacačkih granata tijekom 1995. i 1996. godine. Tvrtka je potraživanje naknadno naplatila ovrhom, no sudskim postupkom utvrđena je obveza povrata novca jer je naplata pokrenuta nakon zastare.
Pročitajte još
Sudar smatra da je taj spor bio početak financijskih problema koji su na kraju doveli do stečaja te da državne institucije nisu učinile dovoljno kako bi se pronašlo rješenje.
MORH je ranije odbacio tvrdnje da je odgovoran za propast tvrtke, navodeći da se naplata temelji na pravomoćnim sudskim odlukama. Ministarstvo je također tvrdilo da mu tijekom dugogodišnjih pokušaja dogovora nije bio ponuđen odgovarajući model obročne otplate koji bi omogućio podmirenje duga bez ugrožavanja poslovanja.
Proizvodnja u Đuro Đaković Aparatima zaustavljena je nekoliko mjeseci prije otvaranja stečaja. Prema listopadskim izvještajima HRT-a, u tvrtki su preostala 24 radnika, a posljednju plaću primili su za svibanj.
Možemo smatra da bi država trebala objasniti zašto nije prihvaćen ponuđeni plan restrukturiranja i jesu li prije stečaja iscrpljene mogućnosti očuvanja proizvodnje. Tvrdnja da je preuzimanje vlasništva moglo spriječiti stečaj predstavlja prijedlog stranke, a ne utvrđen ishod koji bi takva odluka donijela.
