Mate Mišo Kovač, jedan od najvećih i najpopularnijih hrvatskih pjevača zabavne glazbe, preminuo je 31. listopada u 86. godini života. Vijest o njegovoj smrti potvrdila je i diskografska kuća Croatia Records, koja se od legendarnog glazbenika oprostila opsežnim prisjećanjem na njegov život i karijeru. Iza Miše ostaju desetljeća glazbenih uspjeha, milijuni prodanih ploča i pjesme koje su postale dio hrvatske kulturne baštine.
Njegov glas obilježio je generacije, a koncerti su bili mnogo više od običnih nastupa. Publika je s njim pjevala, plakala i slavila. Od rodnog Šibenika do rasprodanih dvorana i stadiona, Mišo Kovač izgradio je karijeru kakvu je na domaćoj glazbenoj sceni uspjelo ostvariti malo izvođača.
Od šibenskih ulica do prve gramofonske ploče
Mišo Kovač rođen je 16. srpnja 1941. godine u Šibeniku, u Teslinoj ulici u kojoj su odrasli i Arsen Dedić te Vice Vukov. Kao mladić volio je nogomet i sanjao o karijeri u Hajduku, klubu kojem je ostao vjeran cijeloga života.
Ljubav prema glazbi razvijala se pod utjecajem šibenskog pjevača Ljube Lučeva i popularnih talijanskih izvođača. Nakon uspjeha na natjecanju Prvi glas Šibenika otišao je u Zagreb, gdje je započeo njegov profesionalni glazbeni put.
Važan trenutak dogodio se na natjecanju talenata u Karlovcu, gdje je izveo pjesmu Raya Charlesa „I Can’t Stop Loving You“. Njegov talent prepoznao je Pero Gotovac, tadašnji glavni urednik Jugotona, koji mu je omogućio potpisivanje prvog profesionalnog ugovora.
Prvu singl ploču objavio je 1964. godine, a na njoj se našla pjesma „Ne mogu prestati da te volim“, prepjev hita Raya Charlesa.
Pjesme koje su ga pretvorile u zvijezdu
Prvi veliki diskografski uspjeh ostvario je pjesmom „Više se nećeš vratiti“, koju je napisao Đorđe Novković. Singl iz 1969. godine prodan je u više od 250 tisuća primjeraka i Mišu svrstao među najtraženije izvođače tadašnje zabavne glazbe.
Dvije godine poslije stigla je još veća potvrda popularnosti. Na Splitskom festivalu 1971. pobijedio je pjesmom „Proplakat će zora“, čija je prodaja premašila 300 tisuća primjeraka.
Uslijedile su godine tijekom kojih je nizao uspjehe i stvarao pjesme koje će se slušati desetljećima. Među njima su „Ostala si uvijek ista“, „Dalmacija u mom oku“, „Svi pjevaju, ja ne čujem“, „Ako me ostaviš“, „Poljubi zemlju“, „Ti si pjesma moje duše“ i „Malo mi je jedan život s tobom“.
Posebno mjesto u njegovoj karijeri imao je Splitski festival, na kojem je ostvario niz zapaženih nastupa i pobjeda. Iako je poslije odlučio prestati s festivalskim natjecanjima, veza s tom pozornicom nikada nije potpuno prekinuta.
Njegovi albumi ostvarivali su zlatne i platinaste naklade, a suradnje s autorima poput Đorđa Novkovića, Dušana Šarca i Krste Jurasa iznjedrile su neke od najpoznatijih pjesama domaće zabavne glazbe.
Obiteljska tragedija koja mu je promijenila život
Uz velike profesionalne uspjehe, Mišin život obilježila je i teška osobna tragedija. Godine 1992. izgubio je šesnaestogodišnjeg sina Edija.
Gubitak sina duboko ga je pogodio i ostavio trajne posljedice na njegov privatni i profesionalni život. Uslijedilo je razdoblje povlačenja iz javnosti, ali i stvaranja pjesama u kojima su bol i osobni gubitak dobili posebno mjesto.
Sinu je posvetio album „Pjesma za Edija“, objavljen 1993. godine. Iste godine na splitskom Poljudu održao je koncert „Noć svijeća“, kojem je prisustvovalo oko 40 tisuća ljudi. Koncert je bio posvećen Ediju i poginulim hrvatskim braniteljima.
U teškim godinama veliku podršku pružale su mu supruga Lidija i kći Ivana, s kojom je poslije ostvario i glazbenu suradnju.
Koncerti na kojima je publika pjevala umjesto njega
Mišo Kovač bio je poznat po iznimnoj povezanosti s publikom. Njegovi koncerti često su se pretvarali u zajedničko pjevanje tisuća ljudi, a prepoznatljive geste i podignute ruke postale su dio njegova scenskog identiteta.
U zagrebačkoj Areni prvi je put nastupio 2009. godine pred približno 20 tisuća ljudi. Na istu pozornicu vratio se 2016. i 2019. godine.
Veliki koncert na Poljudu održao je i 2019. pod nazivom „To je moja zemlja“, potvrdivši da njegova popularnost nije nestala ni nakon više od pola stoljeća karijere.
Posebno mjesto u njegovu životu imao je Hajduk. Ljubav prema splitskom klubu pretočio je i u pjesmu „Ja ne mogu drugo nego da ga volim“, koju je 2021. snimio sa Sašom Antićem.
Domoljublje, humanitarni rad i suradnja s kćeri Ivanom
Tijekom Domovinskog rata Mišo je sudjelovao u snimanju pjesme „Moja domovina“ kao član Hrvatskog Band Aida. Snimio je i niz drugih domoljubnih pjesama.
Njegov život obilježio je i humanitarni rad. Godine 2001. održao je dva koncerta za hrvatske iseljenike u New Yorku, a prihod je bio namijenjen obiteljima vatrogasaca stradalih u terorističkom napadu na Svjetski trgovački centar.
Sudjelovao je i u drugim humanitarnim akcijama te pomagao ustanovama koje skrbe o napuštenoj djeci.
Glazbenu povezanost s kćeri Ivanom ostvario je pjesmom „Nema mi do tebe nikoga“, objavljenom na albumu „Ja sam kovač svoje sreće“ iz 2006. godine. Njihov drugi duet, „Tvoja mala“, našao se na albumu „Ne tražim istinu“ iz 2010.
Bio je to njegov posljednji studijski album. Ipak, poslije se još jednom vratio u studio kako bi s Arsenom Dedićem snimio pjesmu „Mi smo lišće s iste grane“.
Porin za životno djelo i neizbrisiv trag u hrvatskoj glazbi
Za svoj doprinos hrvatskoj glazbi Mišo Kovač dobio je brojna priznanja. Među najvažnijima je Porin za životno djelo, dodijeljen 2012. godine.
Dobitnik je i brojnih diskografskih nagrada, uključujući priznanja za iznimne prodajne rezultate. Institut hrvatske glazbe posebno ga je nagradio za najveći broj prodanih ploča u povijesti hrvatske diskografije.
Croatia Records u svojem oproštaju podsjeća i na njegove humanitarne aktivnosti, velike koncertne uspjehe te posebnu povezanost s publikom koja ga je pratila kroz desetljeća.
Mišo Kovač nije ostavio trag samo prodajnim rekordima i rasprodanim koncertima. Njegove pjesme postale su dio obiteljskih slavlja, sportskih tribina, emotivnih oproštaja i svakodnevice brojnih generacija.
Odlaskom Mate Miše Kovača hrvatska glazba izgubila je jednu od svojih najvećih zvijezda, ali pjesme koje je ostavio nastavit će živjeti među publikom koja ih je desetljećima smatrala svojima.
