Fotografije, videozapise i zvuk već desetljećima šaljemo na drugi kraj svijeta u nekoliko sekundi. Znanstvenici sada pokušavaju isto napraviti s mirisom.
Istraživači sa Sveučilišta Ohio State razvili su sustav Scentronic koji može prepoznati određeni miris na jednoj lokaciji, digitalno poslati informaciju o njemu i zatim na drugoj lokaciji aktivirati uređaj koji reproducira odgovarajuću aromu.
Važno je pritom naglasiti da internetom ne putuju same mirisne molekule.
Elektronički nos analizira kemijske spojeve u zraku, sustav strojnog učenja prepoznaje o kojem je mirisu riječ, a digitalna informacija šalje se udaljenom uređaju koji iz vlastitog spremnika oslobađa odgovarajuću mirisnu tvar.
„Jednostavnije rečeno, sustav povezuje osjećaj mirisa na jednoj lokaciji s reprodukcijom odgovarajućeg mirisa na drugoj“, objasnio je Chunyu Yang, doktorand na Ohio Stateu i glavni autor istraživanja objavljenog u časopisu Science Advances.
Za sada poznaje samo pet mirisa
Današnji prototip može prepoznati i reproducirati pet poznatih mirisa – kavu, pivo, kolač, naranču i crno vino.
Elektronički nos koristi niz senzora za otkrivanje hlapljivih kemijskih spojeva, nakon čega umjetna inteligencija klasificira uzorak. Informacija se zatim preko interneta šalje uređaju koji proizvodi miris.
Istraživači su napravili više verzija prijamnika, među kojima su uređaji nalik narukvici i ogrlici te model koji se može držati u ruci.
Sustav može raditi bez obzira nalazi li se druga osoba nekoliko metara dalje ili na drugom kraju svijeta, pod uvjetom da njezin uređaj ima potrebnu mirisnu formulaciju.
Od online kupovine do virtualne stvarnosti
Moguće primjene znatno su šire od samog slanja mirisa prijateljima.
Jednog dana kupac bi tijekom internetske kupovine mogao osjetiti miris parfema ili drugog proizvoda prije naručivanja. Mirisi bi mogli postati i dio iskustva virtualne i proširene stvarnosti.
Istraživači vide potencijal i u medicini, primjerice kod testiranja osjeta mirisa i proučavanja osoba koje su djelomično ili potpuno izgubile njuh.
Moguća je i svakodnevna komunikacija. Osoba koja priprema obrok mogla bi prijatelju ili članu obitelji kilometrima daleko, uz fotografiju ili video, poslati i informaciju koja bi na njegovu uređaju aktivirala odgovarajući miris.
Hoće li mirise jednog dana proizvoditi mobiteli?
Mogućnost povezivanja tehnologije s pametnim telefonom postoji, ali znanstvenici upozoravaju da je njezino ugrađivanje izravno u mobitel puno teže.
Potrebni su spremnici s mirisnim tekućinama, elektronika i raspršivači, što zauzima prostor i povećava masu uređaja.
Realniji prvi korak mogao bi zato biti dodatak koji se povezuje s telefonom.
Scentronic je zasad samo istraživački prototip. Prije komercijalne uporabe potrebno je znatno povećati broj mirisa koje može prepoznati, poboljšati rad u stvarnim uvjetima u kojima su mirisi pomiješani te riješiti pitanja punjenja, trajnosti, cijene i sigurnosti dugotrajne uporabe.
Dakle, još nismo stigli do mobitela iz kojeg će zamirisati kava čim nam netko pošalje fotografiju šalice.
Ali tehnologija koja povezuje miris na jednom kraju interneta s njegovom reprodukcijom na drugom već postoji.
