Roditelj njegovatelj može koristiti četiri tjedna odmora godišnje, a zakon predviđa i naknadu tijekom privremene nesposobnosti za pružanje njege do dva mjeseca. No što se događa kada se roditelj razboli, mora u bolnicu ili jednostavno treba nekoliko dana odmora? Tko će tada preuzeti brigu o djetetu kojemu je potrebna neprekidna pomoć?
Upravo je to pitanje ponovno otvoreno u utorak, 3. studenoga, na raspravi roditelja njegovatelja s ministrom rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Alenom Ružićem.
Ministar je najavio izmjene Zakona o socijalnoj skrbi, a roditelji su upozorili da o istim problemima govore godinama. Za njih pravo na odmor ne znači mnogo ako ne postoji osoba koja će za to vrijeme sigurno i stručno brinuti o djetetu.
Što roditeljima njegovateljima već jamči zakon?
Prema važećem Zakonu o socijalnoj skrbi, roditelj njegovatelj ili njegovatelj može tijekom godine koristiti odmor u trajanju od četiri tjedna.
Za vrijeme odmora zadržava pravo na propisanu novčanu naknadu.
Zakon predviđa i naknadu tijekom privremene nesposobnosti za pružanje njege koja traje do dva mjeseca. Ta se nesposobnost utvrđuje odgovarajućom primjenom propisa o obveznom zdravstvenom osiguranju.
Riječ je o posebnom statusu u sustavu socijalne skrbi, pa se pravila ne mogu u svemu poistovjetiti s bolovanjem zaposlenika u radnom odnosu.
Najveći je problem, međutim, organizacija skrbi za dijete ili osobu s invaliditetom dok roditelj ne može obavljati svoju svakodnevnu ulogu.
Zakon propisuje da se tijekom roditeljeva odmora ili privremene nesposobnosti za pružanje njege djetetu odnosno osobi s invaliditetom može priznati pravo na uslugu smještaja.
Ključna je upravo riječ „može”. Ona ne znači da obitelj automatski dobiva zamjenskog njegovatelja koji će doći u njezin dom niti da je odgovarajući smještaj uvijek dostupan.
Roditelji upozoravaju da pravo postoji, ali ga teško koriste
Na današnjoj raspravi majka njegovateljica Marica Mikulić podsjetila je da se pitanje bolovanja roditelja njegovatelja pokušava riješiti već godinama.
Upozorila je da su se zakonske odredbe mijenjale, ali da obitelji i dalje nemaju učinkovito rješenje kada roditelj zbog bolesti ne može pružati njegu.
Problem je posebno težak u obiteljima čijoj je djeci potrebna složena, svakodnevna skrb.
Takvo dijete ne može uvijek bez pripreme preuzeti bilo koja osoba. Zamjenski njegovatelj mora poznavati njegove potrebe, način komunikacije, potrebna pomagala i eventualne medicinsko-tehničke postupke.
Zbog toga roditelji traže sustav koji bi im omogućio stvaran predah, a ne samo zakonsku mogućnost odmora.
Đenita Lazarović iz Građanske inicijative Pomozi djeci s invaliditetom istaknula je potrebu za posebnim pravilnikom koji bi jasnije uredio položaj roditelja njegovatelja.
Uz bolovanja i godišnje odmore, otvorila je i teško pitanje budućnosti djece nakon smrti roditelja koji o njima svakodnevno skrbe.
Što učiniti ako se roditelj njegovatelj razboli?
Roditelj koji već ima priznat status njegovatelja i zbog bolesti privremeno ne može pružati njegu trebao bi se obratiti nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad.
Važno je što prije objasniti okolnosti, zatražiti informacije o ostvarivanju prava tijekom privremene nesposobnosti i provjeriti postoji li mogućnost odgovarajućeg smještaja za osobu o kojoj skrbi.
Ako je potrebna zamjenska skrb, korisno je zatražiti pisanu informaciju o dostupnim uslugama, postupku i potrebnoj dokumentaciji.
U slučaju bolesti potrebno je i odgovarajuće medicinsko utvrđivanje privremene nesposobnosti za pružanje njege.
Točan postupak ovisi o pojedinačnim okolnostima, pa se obitelji ne bi trebale oslanjati na pretpostavku da će im zamjenska osoba biti osigurana automatski.
Za roditelje koji tek žele ostvariti status, službeni portal gov.hr navodi da se zahtjev podnosi nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad prema prebivalištu. O priznavanju statusa odlučuje se rješenjem.
Što je ministar najavio?
Ministar Alen Ružić poručio je da se izmjene Zakona o socijalnoj skrbi trebaju oblikovati u suradnji s roditeljima njegovateljima i njihovim udrugama.
Najavio je da će se dio hitnih problema nastojati riješiti što prije, ali bez zanemarivanja sigurnosti korisnika i održivosti sustava.
Ipak, sama najava izmjena zakona ne znači da su nova pravila već stupila na snagu.
Nije dovoljno najaviti pravo na bolovanje ako se istodobno ne riješi pitanje osobe koja će preuzeti njegu. Roditelji s pravom očekuju jasnu proceduru: kome se javiti, tko dolazi pomoći, koliko se čeka i što se događa u hitnim slučajevima.
Za obitelj u kojoj se svakodnevna skrb ne može prekinuti ni na nekoliko sati to nisu administrativne pojedinosti, nego pitanja zdravlja i sigurnosti.
Četiri tjedna odmora već su zapisana u zakonu. Ono što roditelji njegovatelji sada traže jest mogućnost da taj odmor doista i koriste, sigurni da njihova djeca neće ostati bez potrebne skrbi.
