Ako susjedov pas učestalo laje, zavija ili cvili i zbog toga ne možete normalno živjeti u vlastitom stanu, ne morate se pomiriti s takvom situacijom. Hrvatski propisi obvezuju vlasnike kućnih ljubimaca da se brinu o tome da njihove životinje ne uznemiravaju ostale stanare. Za ponovljeno kršenje kućnog reda moguća je i novčana naknada od 50 do 500 eura, ali tek kada su ispunjeni zakonom propisani uvjeti.
Život u stambenoj zgradi podrazumijeva određenu razinu buke. Čuju se razgovori, koraci, djeca koja se igraju, a povremeno i lavež pasa. Međutim, jedno je kada pas zalaje na zvuk zvona ili prolazak susjeda hodnikom, a sasvim drugo kada satima laje iza zatvorenih vrata, osobito dok je vlasnik na poslu ili tijekom noći.
U takvim situacijama problem nije samo buka nego i pitanje odgovornosti vlasnika životinje, poštovanja kućnog reda te prava ostalih stanara na mirno korištenje vlastitog doma.
Smije li pas lajati tijekom dana?
Pravilnik o kućnom redu u zgradama, koji je na snazi od lipnja 2025. godine, izričito uređuje i držanje kućnih ljubimaca. Prema članku 8., korisnici stanova dužni su brinuti se o tome da njihovi kućni ljubimci ne uznemiravaju ostale korisnike zgrade.
To ne znači da je svaki lavež zabranjen. Povremeno glasanje životinje dio je uobičajenog života i samo po sebi ne predstavlja nužno povredu kućnog reda. No učestalo, dugotrajno lajanje koje ozbiljno ometa susjede može biti razlog za pokretanje postupka zbog nepridržavanja pravila zgrade.
Pročitajte još
Važno je i to da pretjerana buka nije dopuštena samo zato što se događa tijekom dana. Pravilnik zabranjuje stvaranje ili omogućavanje neprimjerene buke koja narušava mir u zgradi, a ne ograničava tu obvezu isključivo na noćne sate.
Za vrijeme dnevnog i noćnog odmora vrijede dodatna ograničenja. Radnim danom kućni mir propisan je od 15 do 17 sati te od 22 do 7 sati. Vikendom, neradnim danima i blagdanima razdoblja odmora traju od 13 do 17 sati te od 22 do 9 sati.
U tim razdobljima buka treba biti ograničena tako da se ne čuje izvan stana ili prostorije. Pojedine zgrade mogu imati i posebna pravila kućnog reda, pa je korisno provjeriti što su suvlasnici dogovorili.
Pročitajte još
Što napraviti ako susjedov pas neprestano laje?
Prije formalne prijave vrijedi pokušati razgovarati s vlasnikom psa, ako je to moguće bez sukoba. Dogodi se da vlasnik uopće nije svjestan što se zbiva dok ga nema kod kuće. Pas može biti miran kada je obitelj u stanu, a lajati ili zavijati satima nakon što ostane sam.
Takvo ponašanje može biti povezano sa stresom, strahom ili teškoćama pri odvajanju od vlasnika. Rješenje ponekad zahtijeva promjenu svakodnevne rutine, više aktivnosti ili stručnu pomoć za psa.
Ako razgovor ne donese promjenu, korisno je voditi evidenciju. Zabilježite dane kada se lajanje ponavlja, vrijeme početka i završetka te koliko dugo traje. Kratka snimka zvuka iz vlastitog stana može pomoći u dokumentiranju problema, pod uvjetom da pritom poštujete tuđu privatnost.
Ako istu buku čuju i drugi susjedi, njihove zasebne izjave mogu dodatno pomoći. Važno je razlikovati povremeni lavež od ponašanja koje se redovito ponavlja i ozbiljno narušava kvalitetu stanovanja.
Sljedeći je korak obraćanje predstavniku suvlasnika ili upravitelju zgrade. Pritužbu je najbolje poslati pisanim putem, uz kratak opis problema i podatke o vremenu njegova ponavljanja.
Zakon o upravljanju i održavanju zgrada propisuje da suvlasnik može dokumentirati povredu kućnog reda i pokrenuti postupak njezina utvrđivanja. Za formalno utvrđenje povrede potrebna je obrazložena odluka koju potvrde suvlasnici s natpolovičnom većinom.
Pročitajte još
Nakon takve odluke upravitelj je, na zahtjev suvlasnika, dužan uputiti opomenu osobi odgovornoj za kršenje kućnog reda. Rok za slanje opomene iznosi deset radnih dana od primitka odgovarajućeg zahtjeva. Ako problem traje dulje vrijeme, u opomeni se određuje i rok za njegovo otklanjanje.
Stanari koji žive u najmu mogu se obratiti predstavniku suvlasnika, upravitelju ili vlasniku stana koji unajmljuju, kako bi problem bio pokrenut i kroz formalni postupak suvlasnika.
Može li vlasnik psa stvarno platiti 500 eura?
Može nastati obveza plaćanja novčane naknade za kršenje kućnog reda, ali 500 eura nije automatska kazna za psa koji laje.
Članak 32. Zakona o upravljanju i održavanju zgrada omogućuje da se međuvlasničkim ugovorom propiše naknada od 50 do 500 eura za nepridržavanje kućnog reda.
Da bi se takva naknada mogla primijeniti, ona najprije mora biti predviđena međuvlasničkim ugovorom. Zatim mora biti proveden postupak utvrđivanja povrede kućnog reda.
Ako suvlasnik u razdoblju od dvije godine primi tri opomene, upravitelj uz treću i svaku sljedeću opomenu može, prema zakonskim uvjetima, izdati i odluku o naknadi. Za njezinu naplatu potrebna je odluka natpolovične većine suvlasnika.
Novac se uplaćuje na račun zajedničke pričuve zgrade, a ne susjedu koji se žalio na lajanje niti u državni proračun.
Posebno je važno razlikovati vlasnika psa od vlasnika stana. Ako životinju drži podstanar, propisi o kućnom redu predviđaju i odgovornost suvlasnika za osobe koje koriste njegov stan. Zato se formalni postupak prema pravilima zgrade može odnositi na vlasnika nekretnine.
Sami suvlasnici ne mogu proizvoljno određivati kazne niti nekome naplatiti 500 eura samo na temelju pritužbe jednog susjeda.
Kome prijaviti lajanje psa ako se ništa ne mijenja?
Nadležnost ovisi o okolnostima. Predstavnik suvlasnika i upravitelj prvi su izbor kada je riječ o ponovljenom kršenju kućnog reda.
Ako postoji sumnja da je pas zanemaren, primjerice da je dulje vrijeme bez odgovarajuće skrbi, problem može biti i pitanje dobrobiti životinje. U tom slučaju moguće je obratiti se komunalnom redarstvu, a kod sumnje na povrede propisa o zaštiti životinja i veterinarskoj inspekciji.
Komunalni redar prema Zakonu o zaštiti životinja ima ovlasti nadzirati određene uvjete držanja kućnih ljubimaca te, kada je potrebno, obavijestiti veterinarskog inspektora.
Međutim, samo lajanje nije dokaz zanemarivanja. Za takav zaključak potrebno je utvrditi okolnosti u kojima se životinja drži.
Policiji se također može prijaviti događaj koji, prema konkretnim okolnostima, ima obilježja narušavanja javnog reda i mira. Ipak, nije svako lajanje psa automatski policijski prekršaj, niti se svaka susjedska pritužba može riješiti policijskom intervencijom.
Postoji i mogućnost sudske zaštite. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u članku 110., uređuje takozvane imisije, među kojima je i prekomjerna buka koja se širi s jedne nekretnine na drugu.
Ako su za to ispunjeni zakonski uvjeti, vlasnik nekretnine koja je izložena prekomjernoj buci može tražiti otklanjanje njezina uzroka, a u odgovarajućim okolnostima i naknadu štete. Takvi zahtjevi ovise o konkretnim dokazima i okolnostima slučaja.
Zbog toga je dokumentiranje ponavljajućeg lajanja važno čak i kada susjedi ne uspiju postići dogovor.
Može li zgrada zabraniti držanje psa zbog lajanja?
Povremeni lavež ne daje suvlasnicima automatsko pravo da susjedu zabrane držanje kućnog ljubimca.
Pravilnik dopušta držanje kućnih ljubimaca u stanovima u skladu s propisima o zaštiti životinja, odlukama lokalne samouprave i međuvlasničkim ugovorom. Problem zato treba rješavati kroz konkretno uznemiravanje i obvezu odgovornog držanja životinje, a ne pretpostavkom da pas ne smije živjeti u zgradi.
Pritom je važno poštovati prava obiju strana. Vlasnik ima pravo držati kućnog ljubimca u skladu s propisima, ali i obvezu spriječiti da njegovo ponašanje nerazmjerno ometa druge. Susjedi, s druge strane, imaju pravo na mirno stanovanje, ali ne mogu očekivati potpunu tišinu u višestambenoj zgradi.
Za dodatne informacije o razdobljima kućnog mira i općim pravilima pročitajte naš vodič Kućni red u zgradi: Kada mora biti mir i kome prijaviti buku?.
Najvažnija je razlika između povremenog laveža i dugotrajnog uznemiravanja. Kada pas gotovo svakodnevno laje satima, a vlasnik nakon upozorenja ništa ne poduzima, susjedi imaju zakonske mogućnosti za pokretanje postupka. Istodobno, trajno rješenje trebalo bi ukloniti uzrok lajanja, a ne dodatno pogoršati stanje životinje.
