Potres koji u jednom dijelu grada snažno zaljulja namještaj, izazove podrhtavanje prozora i probudi ukućane, samo nekoliko kilometara dalje može proći gotovo nezapaženo. Iako je riječ o istom potresu, razlike u njegovu djelovanju mogu biti velike. Razlog nije samo udaljenost od epicentra, nego i dubina žarišta, sastav tla te način na koji su građene kuće i zgrade.
Seizmolozi pritom razlikuju dva pojma koja se često pogrešno poistovjećuju – magnitudu i intenzitet potresa. Magnituda opisuje veličinu potresa povezanu s energijom oslobođenom u njegovu žarištu, dok intenzitet opisuje učinke podrhtavanja na određenom području.
To znači da jedan potres ima određenu magnitudu, ali njegov intenzitet nije svugdje jednak. Na jednom mjestu ljudi mogu osjetiti tek lagano podrhtavanje, dok na drugom isti događaj može izazvati pomicanje namještaja ili oštećenja građevina.
Prema objašnjenju Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, na intenzitet potresa utječe više čimbenika, među kojima su udaljenost od žarišta, dubina na kojoj je potres nastao, svojstva tla i karakteristike građevina.
Zašto je važno na kakvom je tlu sagrađena kuća?
Jedan od važnijih razloga različitog osjećaja podrhtavanja krije se ispod naših nogu. Seizmički valovi ne šire se jednako kroz sve vrste tla. Mekše i rastresite naslage, poput sedimenta, u određenim uvjetima mogu pojačati gibanje tla i produljiti trajanje podrhtavanja.
Zbog toga dvije kuće koje se nalaze na približno jednakoj udaljenosti od epicentra ne moraju doživjeti potres jednakim intenzitetom. Građevina podignuta na čvrstoj stijeni može se ponašati drukčije od one izgrađene na debljim naslagama mekšeg tla.
Važna je i dubina žarišta. Plići potresi u pravilu izazivaju snažnije podrhtavanje u blizini epicentra jer seizmički valovi prelaze kraći put do površine. Kod dubljih potresa valovi putuju dulje i pritom gube dio energije, pa se njihovi učinci na površini mogu razlikovati.
No ni sama udaljenost od epicentra nije dovoljna za procjenu mogućih posljedica. Seizmički valovi šire se različitim smjerovima, a na njihovo djelovanje utječu i geološka građa područja te vrsta pomaka duž rasjeda.
Zašto se potres na višim katovima može osjetiti jače?
Razlike postoje čak i među stanovima iste zgrade. Visoke građevine tijekom potresa mogu se njihati, osobito pod utjecajem seizmičkih valova duljeg perioda. Zbog toga stanari viših katova ponekad osjećaju izraženije ljuljanje od onih koji žive bliže tlu.
Na ponašanje građevine utječu njezina visina, konstrukcija, način gradnje i usklađenost njezinih prirodnih frekvencija s frekvencijama podrhtavanja tla. Pojava pri kojoj se gibanje građevine pojačava zbog takvog podudaranja naziva se rezonancija.
To ipak ne znači da je zgrada u kojoj se potres snažnije osjetio automatski lošije ili nesigurnije građena. Procjena sigurnosti zahtijeva stručni pregled konstrukcije, a ne samo usporedbu doživljaja stanara.
Na subjektivni osjećaj utječu i okolnosti u kojima se osoba nalazi. Potres ćemo lakše primijetiti dok mirno sjedimo ili ležimo, osobito noću kada nema uobičajene buke i kretanja. Netko tko hoda, vozi ili je zaokupljen drugim aktivnostima slabije podrhtavanje možda neće ni primijetiti.
Da magnituda i intenzitet nisu isto, pokazao je i potres koji je 17. rujna 2026. pogodio područje Senja i Crikvenice. Seizmološka služba objavila je magnitudu 3,6, dok je intenzitet u epicentru procijenjen na IV.–V. stupanj Europske makroseizmičke ljestvice.
Kada se dogodi potres, zato nije dovoljno gledati samo broj koji označava magnitudu. Za razumijevanje njegovih stvarnih učinaka važni su i podaci o dubini, položaju žarišta, lokalnim uvjetima tla te opažanjima i eventualnim oštećenjima na pogođenom području.
Ravnateljstvo civilne zaštite građanima savjetuje da tijekom podrhtavanja potraže zaklon, zaštite glavu i odmaknu se od prozora i predmeta koji mogu pasti. Stubišta i dizala ne treba koristiti dok podrhtavanje traje, a nakon potresa potrebno je izbjegavati oštećene građevine.
