Radnici kojima prestaje radni odnos, a nisu iskoristili sve dane godišnjeg odmora, imaju pravo na novčanu naknadu. To vrijedi i kada sami daju otkaz, kada dobiju otkaz ili im istekne ugovor na određeno vrijeme. Zakon o radu jasno propisuje obvezu poslodavca, ali mnogi zaposlenici ne znaju kako se utvrđuje broj dana za isplatu.
Promjena posla često otvara pitanje preostalog godišnjeg odmora. Može li zaposlenik iskoristiti dane prije odlaska? Što ako za to nema dovoljno vremena? I može li mu poslodavac jednostavno reći da neiskorišteni dani propadaju?
Odgovor ovisi o tome traje li radni odnos ili prestaje. Dok je radnik zaposlen, osnovno je pravilo da godišnji odmor treba koristiti. Međutim, kada ugovor o radu prestaje, a radniku ostanu neiskorišteni dani na koje ima pravo, poslodavac mora isplatiti odgovarajuću naknadu.
Tko ima pravo na isplatu neiskorištenog godišnjeg odmora?
Članak 82. Zakona o radu propisuje da je poslodavac u slučaju prestanka ugovora o radu dužan isplatiti naknadu radniku koji nije iskoristio godišnji odmor.
Pritom nije presudno tko je inicirao prestanak radnog odnosa.
Pročitajte još
Pravo na naknadu može ostvariti radnik koji je sam dao otkaz, radnik kojem je poslodavac otkazao ugovor, kao i zaposlenik kojem je istekao ugovor na određeno vrijeme.
Isto načelo primjenjuje se i kada radni odnos prestane sporazumom.
Važno je samo da radniku na dan prestanka ugovora ostanu neiskorišteni dani godišnjeg odmora na koje ima pravo.
Pročitajte još
Ako ih je sve iskoristio, nema osnove za dodatnu isplatu.
Koliko dana godišnjeg odmora pripada radniku koji odlazi tijekom godine?
Mnogi zaposlenici pretpostavljaju da im pri odlasku s posla uvijek pripada cijeli godišnji odmor predviđen ugovorom.
To nije nužno točno.
Kada radni odnos prestaje tijekom kalendarske godine, radnik za tu godinu u pravilu ostvaruje pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora.
Prema Zakonu o radu, razmjerni dio iznosi jednu dvanaestinu godišnjeg odmora za svaki mjesec trajanja radnog odnosa.
Primjerice, radnik koji ima pravo na 24 radna dana godišnjeg odmora, a radni odnos mu prestaje nakon šest mjeseci te kalendarske godine, u pravilu ostvaruje pravo na 12 dana.
Pročitajte još
Ako je već iskoristio osam dana, ostaju mu četiri dana. Ako ih prije odlaska ne iskoristi, poslodavac je dužan isplatiti naknadu za ta četiri dana.
To je pojednostavljen primjer. Kod stvarnog obračuna treba uzeti u obzir točan datum prestanka radnog odnosa, trajanje zaposlenja, zakonska pravila zaokruživanja i eventualna povoljnija prava iz ugovora ili kolektivnog ugovora.
Koliko novca radnik može dobiti?
Naknada se određuje razmjerno broju neiskorištenih dana godišnjeg odmora.
Zakon o radu ne određuje jedinstven iznos koji svaki radnik dobiva po jednom danu.
Na izračun utječu plaća zaposlenika, broj preostalih dana i pravila koja se primjenjuju kod konkretnog poslodavca.
Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće najmanje u visini prosječne mjesečne plaće iz prethodna tri mjeseca, uz zakonom određeni obuhvat primitaka.
Kod novčane naknade zbog prestanka radnog odnosa potrebno je primijeniti odgovarajuća pravila obračuna, vodeći računa o pravima koja proizlaze iz kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu.
Zato nije moguće svima unaprijed obećati jednak iznos za pet ili deset dana neiskorištenog odmora.
Radnik ima pravo provjeriti broj dana i iznos na temelju kojeg mu je naknada obračunata.
Može li poslodavac umjesto isplate odrediti korištenje godišnjeg odmora?
Može radniku omogućiti korištenje pripadajućeg godišnjeg odmora prije prestanka radnog odnosa.
Ako zaposlenik sve dane na koje ima pravo doista iskoristi prije odlaska, nema preostalih dana za koje bi poslodavac trebao isplatiti naknadu.
No ako dio godišnjeg odmora ipak ostane neiskorišten na dan prestanka ugovora, za taj dio postoji obveza isplate.
Postoji još jedna važna razlika: radnik koji ostaje zaposlen ne može se jednostavno dogovoriti s poslodavcem da se odrekne godišnjeg odmora u zamjenu za novac.
Zakon takav sporazum smatra ništetnim.
Novčana naknada za neiskorišteni godišnji odmor zato je posebno povezana s prestankom radnog odnosa, a ne s mogućnošću redovite zamjene odmora za isplatu.
Što ako radnik mijenja poslodavca?
Kada radnik tijekom godine prijeđe iz jedne tvrtke u drugu, svaki poslodavac zasebno utvrđuje pravo na odgovarajući razmjerni dio godišnjeg odmora.
Ako radniku kod prethodnog poslodavca ostanu neiskorišteni dani na koje ima pravo, prethodni poslodavac mora za njih isplatiti naknadu.
Novi poslodavac potom utvrđuje pravo na godišnji odmor prema trajanju radnog odnosa i važećim pravilima.
To znači da neiskorišteni godišnji odmor u pravilu nije nešto što novi poslodavac automatski preuzima kao dug prethodnog poslodavca.
Zaposlenik koji mijenja posao trebao bi zato prije odlaska provjeriti evidenciju godišnjeg odmora i završni obračun svojih prava.
Što ako poslodavac odbije isplatiti naknadu?
Ako je ugovor o radu prestao, a poslodavac nije isplatio naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, radnik može zatražiti pisano očitovanje i obračun.
Korisno je sačuvati ugovor o radu, odluku o prestanku radnog odnosa, evidenciju iskorištenih dana godišnjeg odmora i dostupne obračune plaće.
Ako spor nije moguće riješiti s poslodavcem, radnik se može obratiti nadležnoj inspekciji rada ili potražiti pravnu pomoć radi naplate potraživanja.
Kod novčanih potraživanja iz radnog odnosa važno je voditi računa i o rokovima zastare.
Zato zaposlenik koji smatra da mu naknada nije pravilno obračunata ne bi trebao godinama odgađati provjeru svojih prava.
Najvažnije je razlikovati dvije situacije. Dok radni odnos traje, godišnji odmor služi odmoru radnika i u pravilu se mora koristiti. Kada radni odnos prestane, preostali pripadajući dani ne mogu se jednostavno izbrisati iz evidencije bez odgovarajuće novčane naknade.
